Krštenje Gospodinovo

Krštenje Gospodinovo

8. siječnja

krstenje_isusovo

Krštenje Gospodinovo

Krštenje Gospodinovo slavi se u prvu nedjelju nakon Bogojavljenja. O tom velikom događaju izvještavaju svi evanđelisti, a prema njima sveti Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordanu. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Vrhunac Isusovog skrovitog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tada je započeo njegov javni život. Isus se nije trebao krstiti zbog toga da mu se oprosti istočni grijeh jer je kao čovjek od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim, ali uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu, on se solidarizira s grešnicima i simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih.

krstenje_isusovo2

Sveti Ivan evanđelist odmah na početku svoga Evanđelja nakon svečanog i dogmatski dubokog „Proslova" opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja za Isusa govori: „Ivan je svjedočio još: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reče: Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji" (1, 32-34).

Isus se krstio na početku svoga javnog života, njegov nastup potvrđuje sam nebeski Otac, ali se uz njega javlja i Duh Sveti. Sveti Matej piše: „Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega" (Mt 3, 16). Tako Isus započinje ostvarivanje svoga spasiteljskoga djela u sili Duha Svetoga. Tu stvarnost opisao je i majstor pera sveti Luka: „Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus.

Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku poput goluba" (3, 21-22). Silaženje Duha Svetoga nad Isusa označava silu koja silazi na njega i koja ga ispunjava, dajući tako čitavom njegovom djelu odmah od početka proročki, milosni značaj prvoga reda. Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao božansko i stvaralačko jer će po njemu svaktko tko ga prihvati postati novo stvorenje. Sva 4 evanđelista spominju da se Duh Sveti pojavio nad Isusom u obliku goluba, dakle, nečega tjelesnoga, našim očima zamjetljivoga. Bog se, dakle, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju, već dopušta da ga osjetimo i doživimo i u slikama, znakovima, usporedbama. Na taj način izlazi nam u susret i prilagođuje se svom duhovno-tjelesnom stvorenju.

 

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).